Kad Princeze postanu sirene

Odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i odvesti obje Princeze kod Bube na more. Njen muž ima porodičnu kuću u nekom malom mjestu na otoku i tamo su već neko vrijeme s klincima. Kad im se ne ugura bliža i dalja rodbina, ima mjesta i za nas. Zakoniti ne može s nama, nikako da ga puste na godišnji. Ne možemo ga više čekati, suživot po ovim vrućinama postao je nepodnošljiv.

Možda će mu koristiti da bude sam u stanu neko vrijeme. Neka i on malo vidi kako je to biti domaćica.

Odluka je bila pomalo nagla, valjda mi je vrućina udarila u glavu. Nadmašila sam samu sebe kako sam nas brzo sve tri spakovala. Zadivilo me i koliku sam količinu stvari uspjela utrpati u dvije putne torbe – odjeća, peškiri, kupaći kostimi, šeširići,  maske, kantice, kremice, Tyrosur (sigurno će opet stati na ježa).

Ko može biti spreman za sve te njihove ljetne pustolovine. Ako jedna hoće roniti, skakati, ili trčati po šumi i kamenjaru, naravno da mora i druga, a mama nek umire od brige. Biće sigurno i komaraca – a ti njima objasni da se ne smiju češati. Jedno pakovanje Tyrosura ću ostaviti Zakonitome, opeći će se, dajem ruku u vatru, dok bude pekao jaja na oko za nedjeljni ručak.

Stigli smo kod Bube taman u vrijeme ručka i dočekali su nas s ribom na gradele koje je njen dragi jutros u zoru upecao. Neka se on slobodno nastavi praviti važan svojim ribarskim sposobnostima, ništa mi nije draže od svježe morske ribe na tanjiru.

Poslije ručka, vrijeme je za prvo ovogodišnje kupanje. Najgore mi je kad dođem na more prvi put ovako kasno, kad su svi već preplanuli, a moja koža je fine nijanse svježeg sira. Barem sam u OK formi, isplatili su se svi ovi satovi zumbe.

Ležim na pijesku, napola slušam neka Bubina tračanja lokalaca i promatram svoje svježe pedikirane nokte (kao da sam znala da idem!). Površina mora blješti od sunca, a Princeze se brčkaju u plićaku s drugim klincima. Plivaju, prskaju se, vrište i čini mi se kao da cijela plaža odzvanja od njihovog smijeha. Sada nimalo ne sumnjam da sam donijela dobru odluku.

  • I, nemaš ništa reći na to? – odjednom me trgnuo Bubin glas
  • Na što?
  • Paa… Za ovu otočku fuficu i Ozrena. Znaš da ja nisam inače ljubomorna po prirodi, ali nanjušiš kad stvari malo izmaknu kontroli…

Izgleda da me je sunce toliko omamilo da sam propustila kompletnu priču o tome kako Buba sumnja da joj muž ima nešto s jednom lokalnom curom, ali njoj nije bio problem sve ponovo ispričati. Bila sam pomalo šokirana i nisam mogla procijeniti koliko je njena strana priče pouzdana. Bilo bi šteta, kad on već tako dobro sprema ribu…

U priči nas je prekinula Princeza 1 koja se naglo stvorila kraj nas.

  • Mama, jesi li vidjela seku?
  • Kako misliš, pa bila je maloprije tu u plićaku, s tobom…
  • Ma nije, otišla je po sladoled… I rekla je da će meni isto donijeti, a sad je nema!
  • Kad je to bilo?
  • Pa…. Odavno…