Sve o bršljanu


Info

BršljanIzmeđu Sredozemlja i Istočne Azije može se naći 15 različitih vrsta bršljana. Ljekoviti bršljan, o kojem je ovdje riječ, raste posvuda oko nas, a botaničko mu je ime “Hedera helix Linné”.

Bršljan se “penje” po zidovima, stablima i kamenju pomoću sitnih kukastih korjenčića, te se može uspeti do visine od 20 metara i više. Može, međutim, rasti i na tlu i širiti se po njemu. Voli sjenovita mjesta, zahtijeva mnogo vlage i ostaje zelen tokom cijele godine.

Stabljika bršljana može doživjeti i 200 do 300 godina. Otkrivene su jedinke stare i 450 godina. Znači da najstarije danas živuće biljke te vrste potječu iz 1550. godine.

Djelovanje

Kad ga pogledate, ne biste pomislili da je bršljan tako snažan. Sadrži djelotvorne tvari koje se nazivaju “saponini”, a pretežno se kriju u listovima. Kad se saponini otope u vodi, stvaraju pjenu. Tome svojstvu zahvaljuju i svoj naziv, koji potječe od latinske riječi “sapo”, a znači sapun.

Djelotvornost bršljana danas je i naučno potvrđena – nakon što se odavno upotrebljavao u tradicionalnom apotekarstvu. Štaviše, odgovarajuće zdravstvene vlasti nadležne za lijekove, priznaju ekstraktu bršljana djelotvornost u liječenju kašlja.

Saponini iz lišća, u obliku farmaceutskog pripravka, djeluju na disajni sistem na sljedeća tri načina:

  • iskašljavanje – otapaju gustu sluz nakupljenu u bronhijama
  • ublažavanje kašlja – otopljena sluz može se uklanjati trepljikama, čime se olakšava kašalj i smanjuje potreba za kašljanjem
  • spazmolitičko djelovanje – smanjivanjem potrebe za kašljanjem opuštaju se mišići bronhija i smanjuje grčeviti kašalj

Pokazalo se da saponini djeluju i protiv bakterija i virusa.

Kad se upotrebljava protiv astme, bršljan olakšava disanje i pomaže u suzbijanju napadaja kašlja. Povoljno može djelovati i njegov pospješujući efekat na iskašljavanje.

Izdvajanje ljekovitih sastojaka

Bršljan - SastojciAktivna supstanca u Prospanu® je ekstrakt bršljanova lišća. Kako bi se osiguralo da ekstrakt bude uvijek jednakog, izvrsnog kvaliteta, nužno ga je pripremati strogo se pridržavajući standardizovanog postupka ekstrakcije, koja se obavlja u više faza.

Osušeni listovi se najprije ispiru smjesom vode i alkohola, kako bi se sastojci oslobodili. Nakon te faze tzv. ekstrakcije, alkohol se uklanja, a preostali koncentrat suši. Tako se dobivaju sastojci u njihovu najčišćem obliku. Taj tzv. suhi ekstrakt potom se prerađuje tako da oblik u kojem se daje (sirup, efervete, oralna otopina – liquid) uvijek sadrži jednaku količinu sastojaka bršljanova lišća.

Povijest

Hipokrat, “otac medicine” (460. do približno 375. godine p.n.e.), pomogao je da bršljan stekne izuzetnu popularnost. On, međutim, nije znao ništa o iscjeliteljskim svojstvima bršljana. Umjesto toga, vjerovao je da u biljkama žive bogovi i duhovi i daju im iscjeliteljske sposobnosti.

Dioskurid (oko 40. do 90. p.n.e.), vojni liječnik u vrijeme Nerona, te Hildegard von Bingen, više od hiljadu godina kasnije (1098. do 1179.), također su učinili dobar posao s iscjeliteljskim sposobnostima bršljana. Hildegard ga je, međutim, preporučivala samo za vanjsku primjenu, a njegovu je sposobnost pospješivanja cijeljenja tumačila na način koji je tada bio uobičajen: bolest iz bolesnika prelazi u bršljan.

Leonardo da Vinci (1452. do 1519.) također je dobro poznavao iscjeliteljska svojstva bršljana; prema da Vinciju, bršljan od bolesti liječi divlje svinje.

U 16. vijeku počela se posvećivati sve veća pažnja bršljanu kao lijeku protiv upala disajnog sistema. Ipak, tek je u 19. stoljeću učinjen ključan korak od bršljana kao jednostavnog narodnog lijeka, prema ozbiljnom prirodnom sredstvu protiv kašlja. A to se dogodilo posve slučajno.

Ljekar je primijetio da djeca u nekim dijelovima južne Francuske manje pate od kašlja. Otkrio je da ta djeca piju mlijeko uz posuda načinjenih od bršljanova drveta.

Simbolika

U prošlim je vremenima bršljan bio simbolom plodnosti i besmrtnosti. Razlog tome vjerojatno je činjenica što je izuzetno otporan i ostaje zelen tokom cijele godine. Rani su kršćani imali običaj svoje mrtve polagati na podlogu od bršljanova lišća. Slike bršljana mogu se naći u mnogim srednjovjekovnim crkvama, a bršljan se i danas nalazi na mnogim grobovima.

U antičkim su se vremenima često pojavljivali zajedno bršljan i vino. Sjenovita, hladna priroda bršljana protuteža je vatrenom karakteru vina. Dioniz, grčki bog vina, intoksikacije i plodnosti, jedan je od takvih primjera. Nakon rođenja spasio ga je izdanak bršljana, zbog čega taj bog nosi epitet “Kissos” (=bršljan).

Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vjernosti i sretnog braka. Zbog njegove podatnosti i omatanja oko podloge pri rastu, bršljan je i simbol ženstvenosti. Time se zatvara puni krug i vraća osnovnom smislu plodnosti.