Nimalo umjerena avantura u Moskvi

Moskva već dugo zauzima visoko mjesto na mojoj listi željenih destinacija, i sad je konačno došlo vrijeme da je posjetim. Stigao sam do posljednje stanice moje transmongolske avanture, velike (u doslovnom i prenesenom značenju) ruske metropole.

Lista must-see mjesta koje sam planirao posjetiti u Moskvi bila je toliko duga da je nikako nisam uspijevao uklopiti u raspored od tri dana, koliko sam planirao da budem tamo. Ne bih ga uspio realizovati čak ni da se mogu teleportirati od tačke A do tačke B (a nažalost, umjesto toga osuđen sam na vožnje metroom i po više od sat vremena). Zato sam samo zgužvao gusto ispisan plan obilazaka i bacio ga u smeće. Gdje me moskovski putevi odvedu, dobro me odvedu. Siguran sam da mi neće biti dosadno.

Grad ekstrema

Kada bih morao ukupni utisak o Moskvi da opišem jednom riječi, to bi bila riječ – ekstremi. U tom gradu nema umjerenosti. Od ekstremnog raskoša do potpune jednoličnosti, od jarkih boja do totalnog sivila, od ekstremnog luksuza do teškog siromaštva, od ekstremne hladnoće do teških vrućina… A ja sam, od ekstremnog kašlja koji me mučio na putovanju, dosegnuo potpuni mir u plućima i bio spreman da istražim svu šarolikost ovog grada.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-travel-cold-isla

Dođeš u centar Moskve i odmah ti oči ispadnu – fascinantna, bajkovita arhitektura, umjetničke slike na zidovima ulica, primamljivi izlozi… Ne znaš gdje bi prvo gledao. Odeš nekoliko metro stanica u periferiju i pogledaš oko sebe – siva zgradurina 1, siva zgradurina 2, siva zgradurina 3, 4, 5 itd… Sve iste, sve masivne, sve udaljene jedna od druge, kao da su planski izgrađene da se osjećaš maleno. U jednoj od takvih zgradurina bio je i moj smještaj koji sam pronašao u zadnji čas, na 16. spratu, sa zidnim tapetama kojima ne želim da znam godište (niti kada su zadnji put očišćene) i prozorima zalijepljenim izolir trakom.

Bakica koja mi je iznajmila stan, naravno, nije znala engleski. Gledala je moj pasoš dok sam joj slovkanjem pokušavao objasniti najosnovnije stvari. Ona je mene sve razumjela – ja nju ništa, ali uspjeli smo nekako obaviti primopredaju. Autentični “doživljaj” sam dobio po nimalo skromnoj cijeni – koliko je bilo derutno, toliko je bilo i skupo.

Zdravlje ne voli ekstreme

Za večernji izlazak u grad nisam imao ništa prikladnije za obući od debele perjane jakne koju sam brzinski kupio u nekom naselju blizu Bajkalskog jezera kad je hladnoća postala nepodnošljiva. Mislim da je to najdeblji komad odjeće koji sam ikada imao, a malo je reći da sam u njemu izgledao smiješno. Ali nisam htio riskirati sa sjevernim vjetrom koji je, kako se spuštala noć, puhao sve jače…

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-nightlife-cold-isla

Čak ni ta teška, debela jakna nije puno pomogla protiv naleta ledenih vjetrova koji te šibaju po kostima. Nikad u životu nisam bolje shvaćao sudbinu jadnog Akakija Akakijeviča iz  Gogoljeve “Kabanice”… Ali šta se dogodi kad uđeš u metro? Totalna suprotnost, naravno – stiskavac i teška sauna. I onda opet izađi na vjetar znojan ispod jakne… Srećom, jakna je imala i duboke džepove pa sam se mogao dobro opremiti sa isla pastilama da moje grlo skupo ne plati ove ekstremne promjene.

Show se mora nastaviti

Osvijetljeni centar grada navečer izgleda toliko spektakularno da sam istrpio hladnoću, a onda sam planirao da malo zavirim u moskovski noćni život. Probao sam ući u nekoliko klubova, ali nakon kratkog pogleda na moju preveliku jaknu i neurednu bradu, zaštitari su me samo pogledom ispratili u drugom smjeru.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-moscow-nightlife-cold-isla

Kad sam se već pomirio s tim da ću morati odustati i provesti veče u svom “veselom” apartmanu, na jednom zabačenom uglu me privukao natpis – “Караоке”, ili, po našem – “Karaoke”! Tamo nije bilo zaštitara. Atmosfera je bila ležerna, uglavnom studentska ekipa, a s pozornice su na rusko-engleskom naglasku amaterskih pjevača vrištali američki hitovi. Odmah sam se udomaćio u prvom slobodnom separeu i niko nije obraćao pažnju na mene. Ja ne bih bio ja, da nisam odlučio da to promijenim. Ruski čaj je bio moje piće za večeras, a odlučio sam da ga začinim okusom trešnje isla medic pastila – mog glavnog aduta za glas. Ako se i moram ekstremno osramotiti, onda je zabačeni moskovski lokal savršeno mjesto za to! Pozornice, stižem…. :)