Uvijek dobra ideja

U posljednjim stranicama mojih putopisa poglavlja su se nekako logično sama posložila. Nakon Kine, bilo je logično da idem na legendarnu Transmongolsku željeznicu.  Na zadnjoj stanici željeznice dočekala me Moskva, koju sam toliko dugo želio vidjeti. A šta sad? Gdje bi me sjeverni vjetar trebao otpuhati?

Odluku o nastavku mog puta donio sam bez prevelike logike i pustio osjećaju da me vodi. Nakon toliko novih i nepoznatih krajeva, vrijeme je za nešto blisko i poznato. Vrijeme je za mjesto koje sam posjetio već toliko puta, ali svaki put me iznova veseli. Pariz. Jer to je uvijek dobra ideja.

Samo ležerno

Čim sam stupio nogom na aerodrom Charles de Gaulle, osjećao sam se kao kod kuće. Jest da na francuskom uspijem razaznati u prosjeku jednu riječ u svakoj rečenici, ali to je opet više nego što razumijem kineski ili ruski. Osim poznatog grada, zaželio sam se i poznatih lica. Lare. Moja stara prijateljica i kolegica po skitanju, sve do nedavno – dok je ljubav nije otela vozovima i avionima i “zarobila” u Parizu. Dočekala me na aerodromu sa širokim osmijehom i još širim zagrljajem i ustupila mi kutak svoje pariške rezidencije na nekoliko dana.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-pariz-hladnoća-isla

Ono što je super kod gradova koje si već toliko puta vidio – nema pritiska oko destinacija i znamenitosti koje “apsolutno moraš vidjeti”. Eiffelov toranj – popeo sam se već nekoliko puta, Louvre – proveo sam tamo dane, Slavoluk pobjede – viđeno, Notre Dame – viđeno, Sacré Coeur i Montmartre – viđeno, vožnja brodom po Seni – odrađeno… Naravno da ću se na sva ta mjesta još vraćati ako zaželim, ali nemam strah od propuštanja ako nešto preskočim. Beskrajni redovi  ispred svake atrakcije – ne hvala, zasitio sam se gužvi već u Kini. Samo ležerno i opušteno, kao pravi Parižanin…

Kad si u Parizu, budi Parižanin

Uz sve fantastične stvari koje nudi, ovaj grad, kao i većina metropola, ima svoje mane. Nedavno sam pročitao da se smog u Parizu pojačao do te mjere da je boravak od par dana ravan pušenju dvije cigarete. Dakle, sam grad te prisili da budeš kao pravi Parižanin – dvije cigarete uz kafu, čak i ako ne pušiš… Ali ja sam poprilično osjetljiv na dim, pa ću se s paketom isle zaputiti u predjele s najčišćim vazduhom u gradu – u parkove i šetališta.

salveo-blog-na-marginama-svijeta-pariz-zima-nisita

Da, zima nije idealno vrijeme za šetnju i zelenilo nije ni približno raskošno kao što će biti za par mjeseci. Ali La Promenade Plantée – šetalište iznad stare metro pruge i dalje je vrhunski doživljaj. Pet kilometara šetnje po prohladnoj i pustoj stazi iznad grada okruženoj ogoljelim krošnjama – nekome možda zvuči tužno, ali meni je čisti užitak. Kroz rijetke krošnje bolje se vidi genijalna arhitektura centralnih kvartova iz više perspektive. Osim toga, nakon čeličenja u Moskvi, pariška zima za mene je mlaka vodica. Nisita će se pobrinuti za eventualna šmrcanja.

Svi putevi vode… ovdje i sada

U ovom gradu, svi putevi (pa tako i kraj ovog šetališta) vode u neki mali šarmantni kafić u kojem ćeš, unatoč malo prostora, uvijek naći barem jedno slobodno mjesto.  Dok ne naučim jezik malo bolje, možda se ne mogu nazivati pravim Parižaninom, ali zasad barem znam poneki trik. Ako naručiš “expresso” – a ne “espresso” u talijanskoj verziji (kao što mi obično kod nas naručujemo) dobiješ smiješak više od konobara/ice :)

salveo-blog-na-marginama-svijeta-kava-zima-biram-zdravlje

Iako je sve toliko drugačije, osjećaj kad piješ tu malu, jaku kafu u malom pariškom kafiću ima nešto zajedničko sa zenom koji sam osjetio u Kini. To je onaj osjećaj kad ti je u jednom trenutku baš sve tako dobro, na mjestu, i apsolutno dovoljno. Cijeli tvoj svijet koncentriše se u tom jednom “sada i ovdje” i nemaš potrebe razmišljati ni o prošlosti, ni o budućnosti… Sve je tu.